Sustavni početak razvoja srednjeg školstva u našem gradu vezan je za pokretanje rada područnog odjeljenja bjelovarske Gimnazije u Čazmi,1964. godine. Nastava se izvodila u zgradi osnovne škole, nastavni kadar bio je ekipiran profesorima  Gimnazije iz Bjelovara i osnovne škole iz Čazme.Profesori iz Bjelovara  svakodnevno su putovali u Čazmu poslije nastave u Gimnaziji slabim vezama.Ipak, mali odjeli i ugodan ambijent  nadoknadili su taj napor. U razdoblju rada Gimnazije od 1964/65 do 1974/75 odjel Gimnazije pohađalo 237 učenika. Zadnja generacija maturanata bila je 1978.godine.

1965. godine odlučuje se otvoriti  područni odjel Školskog metalskog centra iz Bjelovara za zanimanja: automehaničar, kovač, tokar, limar, instrumentalist, vodoinstalater, mehaničar poljoprivrednih strojeva,strojobravar i dr. Ravnatelj Sveučilišta Viktor Vidović nastoji osigurati nužne kadrovske, prostorne i materijalno-tehničke uvjete za početak rada.

1966./67. upisuje se prvi naraštaj. Uvjeti rada su bili vrlo teški. Tijesan prostor ( u zgradi još radi knjižnica i radiopostaja),zastarjela i nedostatna oprema,organizacijski problemi s izvođenjem teorijske i praktične nastave- sve je to zahtijevalo privremene preinake, ali i razvijalo svijest o potrebi izgradnje nove  zgrade, đačkog doma.

Kad je 1969./70. broj odjela porastao na četiri, moralo se pristupiti adaptaciji prostora.

Za vrijeme radova nastava se izvodila na pet lokacija.Dovršenjem adaptacije stvoreni su uvjeti da se istureni odjeli odvoje od ŠMC-a Bjelovar, ali ostaju u sastavu Sveučilišta.

Konačno,1977. Centar se izdvaja od Sveučilišta i djeluje kao samostalni ŠMC, a ubrzo i kao Centar usmjerenog obrazovanja s metalskim, prometnim i poljoprivrednim usmjerenjem, s tendencijom da postane Centar za obrazovanje vozača u sjevernoj Hrvatskoj,jer bi popunjavao kadrovske porebe najvećeg hrvatskog autoprijevoznika „Čazmatransa“.

Zato su u vremenu 1986-1990. i krenule akcije za izgradnju nove zgrade Centra.

Stalan priljev učenika nužno je vodio ostvarenju ideje o novom Centru. Tako  1984./85.već ima 358 učenika u 11 odjela koji su raspoređeni u tri struke:prometnu ,strojarsku i poljoprivrednu.Upravo u toj školskoj godini učenici koji su  upisivali prvi razred morali su se,po prvi put u toku najnovije reforme usmjerenog obrazovanja,opredijeliti za određenu struku iz koje će kasnije odabrati buduće zanimanje.CUO Čazma ponudio je za upis učenika u prve razrede ukupno tri struke i to: prometnu,strojarsku i po prvi put u povijesti Centra mogli su se opredijeliti za poljoprivrednu struku,što je predstavljalo proširenje mogućnosti pri izboru zanimanja. Ni tim proširenjem nije riješeno važno pitanje školovanja ženke mladeži. To je bio prioritetni zadatak za riješiti u što skorijem vremenu.(Od 1978. zatvaranjem Gimnazijskog odjela  djevojke odlaze u Ivanić Grad,Bjelovar, Zagreb i drugdje. )

Obrazovanje polaznika „iz rada i uz rad“ (doškolavanje i prekvalifikacija) bilo je također značajno(106polaznika).

Tako je 1984/85.bilo 484 redovita i izvanredna polaznika u 16 odjela, a uvjeti su ostali gotovo isti kao i prije dvadeset godina, uz male pomake u nastavnoj opremi. Učenički standard  je slab.   Veliki broj putnika,bez toplog obroka i smještaja, a nastava TZK odvijala se u udaljenoj dvorani kod osnovne škole.

U gradu je sazrela svijest o nužnosti gradnje novog Centar.

1988. godine uvodi se mjesni samodoprinos .Prikupljena sredstva utrošena su za izradu izvedbenog projekta,otkup zemljišta,komunalnu infrastrukturu i postavljanje temelja nove zgrade srednje škole.Sve je to pripremljeno do sudbonosnih  događaja 1991. godine.

Na preustroju i izgradnji nove srednje škole u Čazmi radi ravnatelj  Željko Kralj,prof.

Unatoč teškoćama za vrijeme Domovinskog rata poduzimaju se korijeniti zahvati u ustroju i razvoju školstva te postižu vrijedni rezultati u materijalno-tehničkom opremanju i odgojno-obrazovnom radu. Škola prelazi  u novu školsku zgradu školske godine 1999./2000.